CIGLANA

Objavljeno: 30. 12. 2015.


PODIJELI:

ciglana

Gotovo do sedamdesetih godina prošlog stoljeća širokopoljačka “Ciglana” je bila aktivna.

Širokopoljčani odmah pogađaju njezinu lokaciju, naime taj dio na kraju Kolodvorske ulice i danas se zove jednostavno – “Ciglana”.

Mlađe generacije sigurno odmah pomisle kako je tu nekada bila slična proizvodnja cigle kao i u “pravim” ciglanama u susjedstvu.

I jesu, i nisu u pravu.

Tehnika izrade bila je dosta slična tadašnjoj proizvodnji opeke, samo što u našoj “Ciglani” osim drvenih kalupa nije bilo ni najprimitivnijeg stroja. Sve se radilo ručno, odnosno (idemo biti precizniji) nožnog rada. Dalje, naša “Ciglana” nije prodala nikada ni jednu jedinu ciglu, nije bilo industrijske proizvodnje (masovne), cigla se pravila samo za osobne potrebe.

Imućnije gazde znale su platiti određeni broj radnika dok se cigla pravila, ipak seljani koji su tada bili u  gradnji najčešće bi aktivirali rodbinu i susjede. Vremenski period za izradu “prisne cigle” zavisio je naravno o veličine zgrade koja se namjeravala zidati.

Opširnije o samom procesu ručne (nožne) izrade “prisne cigle” u nekoj temi poslije, sada tek spomenuti da se zemlja (blato) miješala s pljevom (“plivom”). Kako bi se dobila što ujednačenija masa gazilo bi se nogama i po nekoliko sati, nakon toga bi se takva masa stavila u već spomenute drvene kalupe.

U kalupima bi se cigla sušila, nakon sušenja vadila iz njih i složila sa strane dok se ne napravi koliko je potrebno.

Više o samoj izradi “prisne cigle” na širokopoljačkoj “Ciglani” nekom drugom prilikom.

Na fotografijama Širokopoljčanke (one koje smo uspjeli odgonetnuti) u izradi “prisne cigle”: Marija Dugandžić, Ružica Dugandžić i Janja Đambić.

« 1 od 2 »

 

 

.