02.11.2019

Crkva sv. Izidora

Sveti Izidor, zemljoradnik (agricola) bio je sin seljačkih nadničara. Rođen je oko 1070. godine u Španjolskoj. Služio je kraj Madrida kod plemića de Verga. Dobio je nešto zemlje u najam, na njoj je uprono radio i pomagao siromavima većima od sebe.

Umro je 15. svibnja 1150. Pokopan je u madridskoj crkvi sv. Andrije. Godine 1618. proglašen je blaženim, a svetim 1622. godine. Prema legendi, dok bi on ujutro išao u crkvu na misu, volove na njivi vodio mu je pred plugom anđeo. Blagdan mu je 10 svibnja (ili češće 15. svibnja). Iz Španjolske mu se štovanje raširilo posebno među alpskim seoskim stanovništvom, pa tako i u Sloveniji i sjevernoj Hrvatskoj. Atributi su mu snop žita, kosa ili mlatilo. Često se prikazuje kako moli dok anđeo ore. Zaštitnik je ratarskih poslova i dobre žetve.

 

ANDRIJA BLAŽEKOVIĆ ZAČETNIK IDEJE ZA GRADNJU CRKVE

Četrdesetih godina XIX. stoljeća počeli su Širokopoljci sakupljati materijal za gradnju crkve u svom selu. Pobudu za gradnju crkve dao je domaći sin Andrija Blažeković, koji se nakon završenog studija teologije vratio na očinsko imanje da kao seoski knez bude vođa svoga rodnog sela. Pod njegovim vodstvom Širokopoljci su zimi po šumama sjekli drva, a ljeti su Talijani pekli ciglu. Nitko se u selu ne sjeća tko je zidao crkvu koja je završena 1844, godine. Crkva je “na strani, u pokrajnjoj ulici jer se Široko Polje počelo razvijati uz novu zidanu cestu. Pokraj stare ceste osnovano je i širokopoljsko groblje”.

PRVA KAPELA

Prva kapela u Širokom Polju sagrađena je tek 1844. godine o kojoj se kaže da “koli svojom vanjštinom toli i untarnjoštju mnogim filialnim crkvam na uzor služiti može i podpada pod upravu župe punitovačke”.

Pišući o materijalnoj obnovi punitovačke župe nakon Prvoga svjetskog rata tadašnji upravitelj župe Ivan Berti među ostalim kaže: “Prvo se počelo s temeljitom renovacijom crkve Sv. Izidora u Širokom Polju. Radnje su počele u mjesecu svibnju 1922. Glavni je oltar dobio novu sliku sv. Izidora koju je naslikao osječki slikar profesor Izidor Jung uz cijenu od 8.000 kruna. Sam oltar čeka još na svoju renovaciju. Ova renovacija je obavljena nešto novcem iz crkvene blagajne, a ponajviše prinosom samih Širokopoljaca, dok je samu sliku sv. Izidora darovala crkvi i selu obitelj Luke Mandića. Kad je to selo već bilo na redu, nije se s radnjama u njemu ni prestalo pa je tako opet pod jesen, a odmah poslije žetve, dobrovoljno sabrana svota od oko 70.000 kruna za gradnju željezne ograde oko crkve, koja se te jeseni podigla. Temelj joj je od pečene cigle, a gore je postavljen žičani pleter sa željeznim stupovima. Zidarski je posao oko te gradnje kao i ranije na crkvi obavljao domaći zidar Mato Delić, a bravarski jedan osječki obrtnik”.

CRKVENA ZVONA

U godinama 1922. i 1923. nabavljala su se crkvena zvona. Još 1922. godine počeo se sakupljati novac za zvona u Širokom Polju. Jozo Tadijan se javio da će on sam jedno zvono nabaviti za crkvu u Punitovcima. “A kad se glas o tome pronio u župi nedade ta slava spavati  i mlađahnome no vrlo agilnom Stanku Blažekoviću u Širokom Polju te i on o svom trošku sam nabavlja zvono za širokopoljačku crkvu – a na uspomenu svoga pokojnog oca Ive.” Za svako selo u punitovačkoj župi nabavljena su po dva zvona. Za kapelu u Širokom Polju zvona su izrađena u ljevaonici Antuna Blazine u Zagrebu. Zvono sv. Izidora teško 185 kg i sv. Ivana teško 40 kg. Ova zvona blagoslovio je generalni vikar đakovačkog biskupa Matija Pavić uz pratnju dr. Andrije Živkovića. Ti su zvonima kumovali Luka Mandić i Blaško Romić. “Pa kad su se poslije toga zvona prvi puta oglasila sa širokopoljačkog tornja nastalo je uz pucanje mužara, a kraj pečenih jaganjaca i prasadi u dvorištu Stanka Blažekovića uistinu baš pravo narodno veselje.”

OBNOVE TORNJA

U ljeto 1927. godine opazilo se da je trošan toranj ove crkve, da prokišnjava i da bi ga prva jača bura mogla srušiti. Umjesto da se taj stari toranj popravi, “Širokopoljci su odlučili i opet radije nešto jače u džep posegnuti, negoli da im crkva ne bude u potpunom redu.” I tako je gornji dio tornja, koji je “bio načinjen u obliku tornja na seoskim pravoslavnim crkvama potpuno porušen, te nova građa rezana za šiljati toranj, koji je tim postao za nešto jače od jednoga metra viši. Tesarske radove obavio je tesar iz Đakova, a limom je toranj pokrio đakovački limar Bacheit.”

“Slučajnim veranjem” u toranj Širokopoljske crkve 1957. otkrilo se da su svi rogovi, grede i daske u konstrukciji tornja puni crvotočine i da se se neke sasvim istrunule. Lim je na svakom vjetru klaparao jer nije bio pričvršćen za daske, kojih ili nije bilo ili su sve bili izjedene crvotočinom. Malo jači vjetar mogao je oboriti toranj i počiniti velike štete na crkvi. Zato se odlučilo popraviti toranj. Bile su dvije zamisli: prva, zadržati oblik tornja, a izmijeniti samo drvenu građu, druga, srušiti stari i trošni toranj i sazidati novi. Odlučilo se za ovu drugu zamisao iz više razloga. Novi zidani toranj više se neće trebati popravljati i jeftinije će stajati. Tadašnji upravitelj župe obišao je okolicu i tražio “idejni oblik tornja”. U blizini ga nije našao. Bilo je potrebno ne nagrditi sadanji stil crkve, a opet da toranj bude praktičan. Sastavio je plan i skicirao ga i predao Biskupskom ordinarijatu na uvid. Plan se svidio i onima u Đakovu i vjernicima. Ovaj plan dali su “precizno izraditi” građevinskom tehničaru Ivi Damjanoviću iz Đakova. Skica mu se svidjela i bez ikakvih izmjena izradio je nacrt koji je  odobrio Biskupski ordinarijat. dana 13. rujna 1957. započelo se s rušenjem staroga tornja. Nešto se od  srušenog materijala prodalo, a nešto se sasjeklo za loženje peći u sakristiji. Odmah po rušenju staroga tornja počelo se zidanjem novoga jer je materijal već bio pripravljen. Zidao ga je Stipo Plavšić iz Viškovaca, a dobrovoljno su pomagali momci, djevojke i crkveni tutori zajedno s upraviteljem župe. Da se nije s poslom oklivelao, mogao je toranj biti gotov i crkva okrečena kako se planiralo još te jeseni. Posao se zategao, nadošlo hladno vrijeme, pa se s radom prekinulo. Za popravak tornja skupljeno je od vjernika 230.450 dinara. Narod se rado odazivao i obilo darivao. Svoj je prilog dalo oko 120 kuća, a selo je tada imalo oko 170 obitelji. Toranj je napokon sazidan i na nj je u proljeće 1958. godine postavljen gromobran. Postavio ga je majstor Buser Franz, “inače poznat kao varalica.” Na brzojavni upit odgovorli su iz Beograda da je rad solidan i da se novac ne mora slati unaprijed. Novac se i nije davao unaprijed, “ali se čini da ni rad nije baš solidan. Iznenađuje što su vlasti  toga majstora dugo pustile na miru.” Blagoslov obnovljenog tornja obavljen je 12. listopada 1958. godine, a obavio ga je biskup Stjepan Bäuerlein. Poslije blagoslova odslužio je pontifikalnu misu pod kojom je propovijedao franjevac, rođen u Širokom Polju, o. Zorislav Lajoš. Na ovoj svečanosti bilo je okolno svećenstvo i veoma mnogo naroda i iz drugih obližnjih župa.

PROŠIRENA SAKRISTIJA

U ljeto 1961. proširena je sakristija, koja je bila premalena. Ova proširena sakristija velika je 5,5 x  4,5 metara. Kupila se “velika hrastova klada, izrezale se daske” kojima je popođena sakristija.[1]  Kao svoj zavjetni dar Eva Vidaković r. Šušak poklonila je crkvi novi antipendij.

Isusovac o. Alojzije Hartly, upravitelj župe izradio je 1963. godine nacrt za oltar Majke Božje. Oltar je izrađen iz betona, a izradio ga je majstor Bošnjaković, klesar u Đakovu. Menza ovoga oltara je od prirodnoga kamena. Oltar je darovao crkvi Stanko Blažeković iz Širokog Polja. On je sve financirao i vodio svu brigu dok se radilo na podizanju toga oltara. Blagaoslov oltar obavljen je u nedjelju, 29. prosinca 1963, a obavio ga je biskupov tajnik Ćiril Kos. Ovom blagoslovu su bili nazočni vlč. Josip Blažeković, župnik iz Babine Grede i dosadašnj upravitelj župe o. Alojzije Hartly. Snijeg i zima razlog su da je sve bilo skromnije, te da bude povezano s pučkim misijama u župi te da napokon širokopoljska crkva ima oltar Majke Božje – jedini u župi. Stanko Blažeković je pred svojim bratom vlč. Josipom Blažekovićem iznio pitanje na koji će se dan posebno častiti ovaj oltar pa je predloženo i prihvaćeno da to bude blagdan Bezgrješnoga Začeća Bl. Dj. Marije (8. prosinca). Kip na oltaru je onaj što ga je nabavio vlč. Josip Ivić za svog upravljanja ovom župom. Samo je popravljen slomljeni palac lijeve ruke. Bilo bi jedino još poželjno bojom osvježiti plašt.

 

OBNOVLJENA CRKVA IZNUTRA I IZVANA

Godine 1964. nabavljene su klupe za djecu (6 komada). Izradio ih je majstor Poljak, stolar u Đakovu. Donekle je uređena sakristija za potrebe vjeronauka. Stavljeni su zastori na prozore, okrečena je sakristija, kupljeni zastori za zamračivanje i bijelo platno za projiciranje dia-filmova.

Crkva je od 1964. do  1966. godine uređena iznutra i izvana. Obnovljenu crkvu blagoslovio je biskup Bäuerlein 13. ožujka 1966. godine. Za crkvu su nabaljene ove stvari: nova ljubičasta misnica, plašt, alba, ministrantska odijela u sve četiri boje, jedan veliki Misal i jedan manji, a stare su misnice popravljene. Iste je godine, u vrijeme upravljanja vlč. Đure Bindera, u Babinoj Gredi kupljena hrastova zatvorena ispovjedaonica, a stara je odvežena u Vuku.

Oltar “prema narodu” izradio je 1970. godine domaći majstor Ivan Ralašić za 1.000 novih dinara. Darovima vjernika iste je godine podignuta nova ograda oko crkve uz cijenu od jedan milijun starih dinara.

POTPUNA OBNOVA CRKVE

Godine 1977. radi se na “potpunoj obnovi crkve.” Nabavljen je novi “koncilski oltar”, kao i ambon, a izradio ih je Viktor Budim iz Osijeka. U svetištu crkve uzdignut je pod za 30 cm i obložen keramičkim pločicama. Zidovi su obloženi “jasenovim furnirom” u visini 120 cm i obojani u “tonovima fasadeks bojom”. Zidovi u lađi crkve obloženi su plastičnom lamperijom, a zidovi obojani u tonovima fasadeksom. Križni je put obnovljen i uokviren hrastovinom. Krov je poletvan novom letvom, crijep “potpuno presložen” i postavljeni su limovi “oko tornja”. Radovi su koštali 80.000 novih dinara. Svota je isplaćena do nove godine. Godine 1978. nastavljeni su radovi na crkvi izvana. Majstor moler Đuro Iđanović iz Iloka uradio je ovaj posao sa svojom ekipom. “Stružu se stare naslage krečnih boja i tonski se boja toranj i crkva  sivom fasadeks bojom”. Radovi su isplaćeni svotom od 40.000 novih dinara. 

KUPNJA STARE ŠKOLSKE ZGRADE

Kupnjom stare školske zgrade i zemljišta oko nje povećan je “crkveni prostor” u Širokom Polju. Dragovoljnim je radom vjernika 1979. godine “prenijeta betonska crkvena ograda i zagrađeno prošireno crkveno zemljište”. To novo zemljište je preorano i zasađeno crnogoričnim drvećem, ukrasnim grmljem i ružama. Na tom je zemljištu posijana i trava. “Sve se dobro primilo”. Uz crkvu su izliveni betonski temelji na novu vjeronaučnu dvoranu, kancelariju i ispovjedaonicu. Pripremljeno je 5.000 komada cigle.

JOŠ JEDNA OBNOVA CRKVE

Godine 1984. opet je obnavljana ova crkva izvana: obijena je stara žbuka od “cokla” do oluka. Ukupno je tako priređeno za daljnji rad oko 250 četvornih metara zida. Zatim je crkva ožbukana. Postavljeno je oko 33 četvorna metra lima na toranj na kojemu ga do tada uopće nije bilo. Cijela je crkva obojana “fasadeksom”.

Tijekom 1995. i 1996. godine obnovljena je ova crkva. Sada je na njoj novo crkveno krovište, a umjesto loše konstruirane zidane i dotrajale piramide zvonika postavljena je nova drvena konstrukcija zvonika i obložena bakarnim limom. Tako je crkvenom tornju vraćen ugodni “klasični” oblik. Obavljeni su i drugi obnovni radovi na crkvenoj vanjštini. Radovi su stajali blizu 260.000 kuna, a izvela ih je tvrtka “Tehno-Osijek”. Većinu potrebnog novca sakupili su mještani vjernici, dijelom su pothvat pomogli neki đakovački gospodarstvenici, i nekoliko pojedinaca. Završeno djelo blagoslovio je biskup koadjutor Marin Srakić na svečanoj večernjoj misi, u nedjelju, 16. lipnja 1996. 

SRUŠENA STARA I SAZIDANA NOVA SAKRISTIJA I ELEKTRIFIKACIJA ZVONA

Godine 2006. srušena je stara sakristija i sazidana nova, zidanje je besplatno obavila firma “Krug” iz Širokog Polja koja je darivala i materijal do stropa, dok je materijal za strop darivala obitelj Darka Džambića, a Pero Šušak, Ivica Škulj i Ivica Đambić su besplatno postavili novu instalaciju u crkvi. U listopadu 2006. crkva je zasjala iznutra novim sjajem pošto je kompletno iznutra obojana, dok su pločice za kor i stepenice do kora donirali Josip Blažević i Miro Ivić. U 2007. je napravljena elektrifikacija zvona, da bi se  u proljeće 2008. godine završilo sa bojanjem i vanjskom izolacijom. 

Izvori:

  • Župa Vuka (Frok Zefiq/Antun Dević)
  • Portal Široko Polje
  • Vjesnik Đakovačke i Srijemske biskupije
  • Arhiva Župe Vuka
  • Arhiv škole Široko Polje
  • Arhiv Župe Punitovci
  • Foto naslovnice Marko Tokić
  • Fotografije Josip Zeko

 

Please follow and like us:
error0

Portal Široko Polje

nezavisniportalsirokopolje@gmail.com
FB Portal Široko Polje
Videokanal Portal Široko Polje
Siroko Polje
+C