DOK JE ČVARAKA, KOBASICE, KULENA… – SLAVONIJA ŽIVI

Objavljeno: 06. 12. 2015.


PODIJELI:

mirela

Ne mo´š uništit slavonski duh.

mirU ona “loša” vremena kraj studenog pa sve do Božića slavonska jutra počinjala su cikom svinja.

Već oko 9 sati zamirisale su crne đigerice s lukom,  a budimo iskreni uvijek je bilo “hrabrih” mužeka koji bi pobjegli kontroli gazdarice pa bi već za doručak bili itekako “zagrijani”.

Takvi su tada bili predodređeni za loženje vatre, jer ne mo´š tako zagrijanom dati da napravi kobasice bez soli ili paprike.

Djeca koja su se ustala čak i prije odraslih ujutro su imala napravljene ražnjeve od šiba. Glavni mesar prve komade mesa nakitio je na prutiće koji su vrlo brzo zamirisali blatnjavim dvorištem, blata smo barem uvijek imali.

Za vrijem klanja žene izađu van kada peru crijeva, ostalo vrijeme su zaokupljene kuhinjom.

Ako ima malo više vesele ekipe, pjesma padne već oko ručka.

Glavni mesar osim obrade, ima zadatak da drži ekipu pod kontrolom, tako da sve ide ko po špagi.

Dok se jedno meso obrađuje, drugo se kuha za krvavice, a dio ekipe melje meso za kobasice i kulenove.

Nakon što je izmiješano meso, dvojica pune krvavice i švargle, a druga dvojica od povjerenja kobasice i kulenove.

Do večere meso je stavljeno u salamuru i sve je oprano kako domaćini sutradan ne bi imali problema s masnim posuđem.

Večera je bila uvijek nešto posebno.

Juha, sarma, pečena kobasica, krvavica i sve to začinjeno velikim količinama vina i rakije.

Kome se ne bi jezik razvezao, e tada bi krenule svakojake istinite priče prekidane po nekoliko puta pjesmom. Često se znalo omaći tako do jutra.

Da bih danas došao nekakav Danac, Šveđanin ili Švabo koji uopće ne razumiju ovo podneblje i slavonskog čovjeka i odrede kako je sve to primitivno.

A naši šutke prihvate da je bijeli medvjed na Grenlandu nama Slavoncima značajniji od crne svinje.

Sve zbog sitnih interesa.

 

.