Naše selo nije veliko, pred kraj II. svjetskog rata imalo je oko 180 kuća.U njemu nije bilo izrazito bogatih gazdinstava. najimućniji su bili Sreto Klajić, s oko 100 jutara zemlje i Stjepan Gabrić s 80 jutara.

Prvi je imao mlin, a drugi gostionu i trgovinu. Ostali jači gazde nisu prelazili 40 jutara zemlje.

Među imućnije smatrani su i oni s 25 – 35 katastarskih jutara, dok su oni s 20-ak jutara bili kao dobrostojeći srednji sloj danas.

Širokopoljčani su bili zemljoradnici. Imali su najčešće po jedan par konja, neki tri konja, a samo poneki i dva para konja. Svi su obrađivali sami svoju njivu, osim spomenute dvojice bogatih koji su imali nadničare.

Ako je obitelj bila brojnija; s više sinova, snaha i kćeri, onda su lakše i gotovo sami obrađivali zemlju, a manje su trebali tuđu pomoć. Dok su obitelji s manjim brojem ukućana morale angažirati u raznim poslovima još neke radnike.

Te radnike nazivalo se nadničari, risari i dr., o nadničarima u Širokom Polju pročitajte u sutrašnjoj kolumni.

.