KRVAVI DAN

Objavljeno: 12. 01. 2016.


PODIJELI:

KDAN

Kako u samom uvodu knjige piše, o ovoj knjizi znamo malo.

Za one kojima je povijest našeg kraja beskonačna tema, knjigu će pročitati u dahu.

Negdje na internetu sam ovih dana pročitao o 630.-oj godišnjici najčuvenije bitke ovog dijela Slavonije, bitke kod Gorjana. Jedna od prednosti dosadašnjeg zanimanja  bila je lakoća posjeda književnih izdanja, a među omiljenijim je svakako knjiga “Krvavi dan” koja gotovo autentično opisuje tadašnja zbivanja u ovim krajevima, ali i upravo tu bitku.

Urednik Ivan Pavić u uvodu piše: “Knjigu smo pokušali pronaći u Gradskoj knjižnici i čitaonici u Đakovu, te u Nacionalnoj knjižnici i čitaonici u Zagrebu. Nismo uspjeli.

Spomenuti pokolj kod Gorjana, poznat u povijesnoj literaturi kao bitka kod Gorjana, zbio se na Jakobljevo, 25. srpnja 1386. godine. Palatin Nikola Gorjanski nagovorio je kraljice Mariju i majku joj Jelisavetu (udovu kralja Ljudevita I.) da se osobno izmire s nezadovoljnim hrvatskim velikašima i da zaustave ozbiljnu bunu u Hrvatskoj i Slavoniji (a čini se i u Dalmaciji).”

Evo i nekoliko crtica iz knjige:

“Oni su sada bili na divnoj uzvisini koja se je valovito mijenjala, te je bila isprepletena ravnim kao dlan dolinama. Na zapadu i sjeverozapadu bio je divan pogled na krasne bregove pitome Đakovštine. Petar pogleda prema sjeveru i opazi velike i visoke gorjanske kule. Srce mu je igralo od radosti u grudima kad je pomišljao da će on glavom uvesti ovu sjajnu i kićenu pratnju u Gorjane.

S visine brežuljka spustila se pratnja u krasnu dolinu koju su odasvuda okruživali mali brežuljci, a nešto je podalje tekao šumski potočić Jošava. Čitava je pratnja s kraljicama bila u dolini kroz koju je put vodio, a sa svake strane malo podalje bila je gusta i velika hrastova šuma. Petar se poče sa četom Gorjanskovom uspinjati, kad se na jednom pokažu na uzvisini konjanici s golim sabljama i naperenim kopljem.”

BITKA KOD GORJANA“U to nasta gužva, a sjajna se pratnja s malom četom našla kao čikovi u košari. Kud god je pokušao Gorjanski prodrijeti, nije mogao. Svud glava do glave oružana do zuba. Boj se bio ljuto, a sunce jarko žeglo bojnike svom žestinom. Tu se krešu sablje koje se bliješte na sunčanim tracima, ondje se sudara buzdovan s kopljem, sa svih strana lete ubojne strijele od kojih junaci nemilo padaju kao snopovi ispod ruku vješta vezača. Tu je buka, tu je vika, tu je očajanje, tu zapomaganje… Onaj pada ranjen u srce pogođen od strijele, ovom je raskoljena glava, onaj pušta dušu proburažen kopljem… Konji gaze ranjene ljude kao da nijesu krštena čeljad… Sve se manji četa Gorjanskova, kraljičina je ionako mala… Padaju glave velikaša, čuje se zaglušna buka i vika, ali sve nadilazi glas gromorna osvetnika.

– Bijte i rušite! Osvetimo kralja Karla Dračkoga!  – I ban je mačvanski Ivan Horvat letio po bojištu kao grom i nemilice sjekao što mu je pod ruku došlo, tražeći u svojoj osveti Gorjanskog i Forgača.”

“Glas je o tom događaju ubrzo pukao po svemu mjestu. Kad je kastelan čuo umalo da mu nije srce puklo od boli i tuge za mrtvim gospodarom, a pogotovo za unukom Petrom. On se glavom pridruži mladom Gorjanskom i župniku, koji su dali upreći velika kola da pođu na ono tužno mjesto. Tamo nađoše Nikolu palatina ali bez glave, a doskora i Petra Mikića, te ih odvezoše u Gorjane, a s njima se nađoše i mladi Nikola Gorjanski i stariji Morović, koji su jedini nekako umakli osveti ljutog Ivana, bana mačvanskoga.”

“Palatina pokopaše u crkvi sv Jakoba u obiteljskoj grobnici, a Petra u grobnici kapele Sv. triju kralja u mjestu, uz veliko saučešće naroda.

– Sinko, ja ne ću više da budem u tom prokletom kraju, u tom nesretnom za mene gradu – kazivala poslije pokopa nekoliko dana gospođa Gorjanskova.

 – A kuda želiš, majko? – pitao Nikola.

 – Idem u Šikloš, pod krasni Aršanj-brijeg.

 – Budi na tvoju – reče Nikola – a osveta je moja! Dok sam živ progonit ću “ligu” i njihove glave, kunem ti se uspomenom svoga oca!

 – Sinko! – reče gospođa, ali i ušuti.

Kasnije se preseli u Šikloš, u Ugarsku.”

/Tekst preuzet iz knjige “Krvavi dan”, Franje Sudarevića, knjigu uredio za tisak Ivan Pavić, tiskano 2007. godine povodom 100-te obljetnice završetka i objave slike Otona Ivekovića “Bitka kod Gorjana”, slike koja danas krasi Malu vijećnicu Poglavarstva Grada Đakova./