ODOŠE ŠIROKOPOLJČANI U AMERIKU

Objavljeno: 31. 10. 2015.


PODIJELI:

amer

Jedna od glavnih tema godine na izmaku svakako su bili odlasci Širokopoljčana u bijeli svijet.

Dok je za jedne to sasvim normalno, uobičajena reakcija stanovništva na lošije ekonomske prilike, drugi pak to nazivaju egzodusom.

Uglavnom definicija iseljavanja (odlaska) zavisi s koje političke strane se izgovara.

Kakvu god definiciju prihvatili, činjenica je da su Širokopoljčani još davno, davno išli trbuhom za kruhom.

Po mnogo čemu upravo su ti prvi odlasci iz rodnog kraja bez sumnje bili najspektakularniji.

Od minimalne prometne (ne)povezanosti, nikakvih informacija o krajnjoj destinaciji, čak i o samoj zemlji gdje se išlo bilo je teško doći do podataka, a kamoli o informacijama za željeno mjesto boravka.

Išlo se na riječ, na riječ agenata koji su ljude vrbovali za kojekakve korporacije.

Tako su se u proljeće 1925. godine, u pitomom slavonskom selu pojavila dva čovjeka koji su nudili ljudima bolji život od seljačkog blata i zaradu koju uglavnom neobrazovani seljaci nisu znali ni napisati.

Iako kroz povijest u Širokom Polju i nije bilo baš gladnih usta, bolji život ipak je budio maštu.

Agenti su okupljenim Širokopoljčanima nudili bogatu i brzu zaradu, ali i odlazak u nepoznato – Ameriku.

Teško si bilo tko od nas može predočiti razmišljanja tadašnjeg seljaka dok mu se nudio odlazak preko velike bare, seljaka kojem je tada odlazak u Đakovo bio put u neizvjesnost.

amerZa divno čudo javlja se devet odvažnih Širokopoljčana, koje je  kako i priliči ondašnjim običajima cijelo selo ispratilo, a to su bili: Ivan Ivić, Andrija Kajzer, Mato Marušić, Šimo Đambić, Stipo Majić, Mato Mandić, ? Fekete, ? Karas i ? Dvoržak.

Njih devetorica odlaze prvo u Rijeku, tamo ih razdvajaju u dvije skupine. Zašto su ih razdvojili, odnosno zbog čega su Širokopoljčani pristali da ih razdvoje danas je nejasno.

Kako bilo, jedna skupina odlazi u Sjevernu, a druga u Južnu Ameriku.

Za ove iz Južne Amerike imamo više informacija, oni su radili u šumama, ljevaonicama, rudnicima, uglavnom samo na teškim fizičkim poslovima.

Iako je kod svih tinjala želja za povratkom u rodno selo, od devetorice hrabrih vratio se samo Andrija Kajzer, koji je i umro u Širokom Polju.

Čak je poznato i to da se pojedini nisu snašli u nepoznatom, ali zbog nedostatka novca za put nisu se mogli vratiti.

Od živih nasljednika iz te legendarne prve skupine širokopoljačkih gastarbajtera ima samo od Mate Marušića, i to ženska loza.

Tako da prezimena nevjerojatno hrabrih Širokopoljčana iz te skupine više nema. /Zeko/

 

.