POVELJA ZAHVALNOSTI – ČOVJEK KOJI DRUGIMA DAJE ŽIVOT

Objavljeno: 08. 05. 2015.


PODIJELI:

nađ

Među dobitnicima Povelje zahvalnosti povodom Dana Grada Đakova na svečanoj sjednici u Hrvatskom domu naći će se i Širokopoljčanin Stjepan Nađ.

nađStjepan (Stipo) Nađ dobrovoljni davatelj krvi je još od daleke 1975. godine, kada je prvi puta dao krv u bivšoj JNA, da bi nastavio kao zaposlenik nekadašnjeg đakovačkog giganta PIK-a Đakovo, pa sve do danas davši 103 puta najdragocjenije što čovjek može dati nekome – SVOJU KRV.

Prije sedam godina imao sam intervju za širokopoljačke novine "Lipu" sa Stjepanom, i od tada se ništa nije promijenilo. On je i dalje samozatajno darivao možda čak nekim ljudima i novi život.

Kako sam napisao tada, slavimo putem medija kojekakve manekenke, koje "stoljećima" imaju želju kada pobjede na "relevantnom" natjecanju da bude mir u svijetu, ili političare koji s našim novcem dvadesetak godina "uspješno" grade vlastitu karijeru i karijere svojih rođaka i kumova. Dok za osobe koje drugima spašavaju život mislimo da to rade iz svog nekog "ćeifa", pa im tako za 25, 50 ili 100 davanja krvi uručimo priznanje uz vrećicu keksa i jeftinog soka.

Zar je život toliko malo cijenjen?

NEKOME SPASITI ŽIVOT – I NIJE NEŠTO!?

Tada sam Stipi postavio pitanje: Nekome spasiti život, koliko to uopće naše društvo cijeni?

"Jako malo. Nekada smo mi dobrovoljni davatelji bez problema dobili slobodne dane kada smo davali krv, a danas mi se borimo da dobijemo slobodan dan, da bismo mogli ići dati krv!?

Recimo, kada nisam imao auto ja sam plaćao autobus i išao dati krv, a da i tu neku mizeriju nije nitko gledao da nam pokuša priznati. Dobijemo oslobođenje od participacije, i to samo mi, ne i naše obitelji, i dobijemo zahvalnice kada netko da krv 10, 15, 20 i više puta. E, da kada sam dao 50 puta krv zahvalnica je bila na malo boljem papiru."

Razgovor je bio 2008. godine, a manekenke su i dalje na naslovnicama.

Možda je ovo priznanje Grada Đakova na tragu ipak ne novih, nego istinskih vrijednosti.