ŠIROKO POLJE POSLIJE II. SVJETSKOG RATA: NADNIČARI

Objavljeno: 07. 10. 2015.


PODIJELI:

žetva široko polje

Nadničari su tada bili ljudi koji su imali kuću, vrt, jutro ili dva zemlje, uzgajali su živad i svinje samo za osobne potrebe, nisu imali konje, a većina njih ni kravu.

Takve obitelji od svog imetka nisu mogli prehraniti obitelj pa su tražili dopunsku zaradu, a nadničarenje je tada bio gotovo jedini način dodatne zarade.

Nadničari su radili najrazličitije poslove na njivama, od proljeća do kasne jeseni.

Radili su tada uobičajene poslove na slavonskim poljima: okopavanje kukuruza, suncokreta i šećerne repe, u žetvenim radovima kao kosci, nadničarke rukovetalje, rezanje konoplje, vađenje krumpira, u vozidbi kao tovarači, kosci sijena, branje kukuruza, razbacivanje đubreta….

Na posao se odlazilo rano ujutro i radilo cijeli dan, dok su gazde najčešće uzimale radnike godinama iste.

Obično bi gazdarica donosila hranu na njivu, gdje bi zajedno jeli ukućani i nadničari.

Takve gazde su bili omiljeni, i kod njih se rado išlo u nadnicu, dok je bilo i “škrtica” koji svojim nadničarima nisu običavali pružiti “ni hladne vode”, takve su nadničari zaobilazili u širokom luku, ako su imali izbora.

Nadnice su bile cjenovno uglavnom izjednačene, dnevnica je bila od 10 – 12 dinara.

Unatoč napornom radu, bilo je i lijepih trenutaka. Kroz nadničarenje ljudi su se družili, pjevali, mladićima i djevojkama to je vrlo često bila zgoda za “ofiranje”.

Danas se možemo samo s nostalgijom sjećati tih vremena.

(Prema zapisu pokojnog Franje Lajoša)