Širokopoljci su skupljali mrtve po poljima i vozili kolima na groblje

Objavljeno: 06. 12. 2021.


PODIJELI:

Sigurno jedan od najtragičnijih događaja u povijesti Širokog Polja dogodio se u ovo vrijeme (13./14. prosinca, ali 1944. godine), dakle prije 77 godina za vrijeme 2. Svjetskog rata, kada je u bitci za selo poginulo više od 50 partizana i 5 njemačkih vojnika.

 

HSS, KULTURBUND, NJEMAČKA NARODNA SKUPINA, KP – TEŽAK SUŽIVOT

Prilike u Širokom Polju pred II. svjetski rat bile su slične kao i u cijelom Kotaru Đakovu, stanje napeto. Njemačko stanovništvo (u Širokom Polju bilo ih je 106) jednim dijelom se počelo odvajati čim je krenula njemačka agresivna politika u Europi, naravno da se nisu svi tako ponašali, ali dosta velika većina je.

U samom selu osim Hrvata (656) i Nijemaca bilo je i Mađara (56), tako da je Široko Polje 1940. godine imalo 817 stanovnika.

Politički su Hrvati bili gotovo 100 % okrenuti HSS-u, dok su pred početak rata Nijemci okrenuti Kulturbundu, po uzoru na ostale zemlje gdje je bilo njihovo stanovništvo.

Početkom rata, odnosno 14. 4. 1941. Kulturbund prestaje postojati i formira se Njemačka narodna skupina koja je prihvaćala njemačke zakone, a ne zakone države u kojoj su djelovali.

Takav odnos u samom Širokom Polju, a tako i u ostalim selima i gradovima iritirao je dosta domaće stanovništvo prema njima, a 1942. osim HSS-a u Širokom Polju počinje snažno djelovati i Komunistička partija, pod vodstvom Stjepana Maloševca.

Uz sve to ne treba zaboraviti, da je već početkom 1941. godine u selu stacionirana njemačko-kozačka jedinica koja je tu ostala do samog kraja rata.

Rekli bismo skup koji garantira nemirne snove žiteljima sela.

HAPŠENJA U SELU

Maloševac je uspio u Širokom Polju stvoriti dosta jaku skupinu aktivista s kojom je djelovao i na okolna sela.

Nijemci okupljeni oko Njemačke narodne skupine, Hrvati oko HSS-a i sve jače aktivnosti KP pod vodstvom Maloševca Široko Polje su malo po malo dovodile u sami centar ratnih zbivanja.

Na samom početku to su bile “sitne” trzavice koje su ipak sve više dijelile selo.

Bilo je s obje strane i osoba koje su se zalagale za suživot kao što je bio do početka samog rata, ali razum u takvim vremenima nije imao nikakve šanse – jednostavno prilike su bile prekomplicirane da bi mudra rješenja na zadovoljstvo svih uspjela.

Sve agresivnija politika KP u selu rezultat je i sve češćih racija, da bi 1943. godine ustaše uhapsile Stanka Ralašića, Nikolu Šuška, Andriju Starčevića, Nikolu Živkovića i Šandora Kanižaja, ali su iste nakon nedostatka dokaza ubrzo i pustili.

Hapšenje skupine, odnosno diverzije prema njemačkim snagama dovele su stanje u selu gotovo do usijanja.

Više ništa nije bilo isto, a najkrvavija bitka za Široko Polje bila je sve izvjesnija.

(Zahvaljujem na rekonstrukciji jednog od najtragičnijih događaja u povijesti Širokog Polja pok. Ivi Majiću, pok. Stipi Janjušiću, pok. Franji Lajošu, Ivi Blažekoviću i Pavi Šušku – uz njih korišten izvor informacija “Đakovština u NOB i soc. revoluciji” Stjepana Brlošića).

NEDJELJA, 12. PROSINCA – NASTAVAK: BITKA ZA ŠIROKO POLJE

  • KAKO SU PARTIZANI UŠLI U SAMO SREDIŠTE SELA
  • NJEMAČKI TENKOVI SIJU SMRT – PREKO 50 MRTVIH
  • NJEMAČKI OFICIR TRAŽI DA SE NJEMAČKI VOJNICI POKOPAJU U CRKVENO DVORIŠTE
  • MJEŠTANI KOLIMA PREVOZE MRTVE KROZ SELO