SPOMEN-SPIS PODIZANJA OLTARA, 1.927 GODINE GOSPODNJE, OD MJEŠTANA SELA VUKE

Objavljeno: 16. 01. 2016.


PODIJELI:

SPOMENSPIS

Nakon što je tekst “Bitke kod Gorjana” naišao iznad očekivanja na vaš interes, idemo izvući crticu iz povijesti sjevernih nam susjeda, odnosno podizanje oltara naše sadašnje župe Vuka.

Prije svega da odgovorim kako neće više biti objavljenih tekstova iz knjige “Krvavi dan” (Bitka kod Gorjana), morat će te ipak potražiti knjigu.

“Spomenspis” ne govori o tako dramatičnim događajima naše povijesti, ali i iz njega možemo iščitati itekako vrijednih podataka.

Kako ne bi bili uskraćeni za povijest svoga kraja, prijepis “Spomenspisa” donosimo vam u originalu, ali i osvrt na sam događaj.

“1757 – 1927.

U mjesecu kolovozu ove godine – u 170. godišnjici naselja sela Vuke, postaviše žitelji sela Vuke ovaj oltar na slavu Bogu, a svojim djedovima na Časnu Uspomenu.

Te godine bila je u čitavoj Slavoniji izvanredna velika suša, a u okolini Vuke teški led poništio sve usjeve osim žita.

Zdravstveno stanje u selu i okolini je povoljno. Najviše narod umire od sušice pluća. U religioznom pogledu još se uvijek osjećaju posljedice svjetskog rata, a u Vuki napose, radi blizine grada.”

 

“Spomenspis 1.927 godine Gospodnje.

Ovaj oltar podignut je u kolovozu 1927 od mještana sela Vuke na čast sv. Josipa zaštitnika crkve. Oltar je vrijedan 25. 000 Din. ili 100. 000 Kruna.

Majstori oko oltara bili su: klesar – Vjekoslav Hikš porijetlom iz Češke, pomoćnik Ivan Padalić iz Bosne i zidar pomoćnik Božo Filipović iz Vuke.

Majstori su radili vrlo savjesno ovaj posao, a kako je bila velika žega i suša te godine zalijevali su grlo sa pićem (vinom, rakijom i šljivovicom). Ne treba se čuditi da je kod gradnji oltara bilo mnogo znatiželjnog svijeta iz Vuke – dapače bilo ih je takvih koji nisu bili odavna i nikako u crkvi. Među ovima je bio i Jozo Bađžin ili Krajnović, koji je pomogao ciglu voziti u crkvu zidaru Boži Filipoviću, pa ga je žena zato “pohvalila” davši mu ukor zašto se maže na tuđem poslu, a isti je rekao da radi na slavu Božju.

Posao oko gradnje oltara tekao je s veseljem i poslenika i gledalaca. Svaki je očekivao da bude čim prije gotov, jer je imao biti oltar postavljen između Duhova i Petrova, ali nije bilo moguće jer je majstor Štefančić Martin iz Brod. Varoša kipar i klesar zakasnio sa poslom oko dobave kamena i već se općenito mislilo da će biti Vuka i bez oltara.

Dana 4. kolovoza (augusta) godine 1.927 (hiljadu devetsto dvadeset i sedme) podignuta je mensa (stol gospodnji) a cijeli oltar bit će gotov po prilici koncem kolovoza – a posveta će biti obavljena u rujnu (4. dana u mjesecu) ako ne bi bilo kakva druga zapreka. Naumilo se da se cijela crkva da de popoditi novim podom od cementnih ili kamenih pločica. Sakupljati će se žito, pa onda prodati i kupiti za pod u crkvi.

Ako je to izvedeno – onda se vidi u crkvi. Trošak bi iznosio za pod odprilike 4 – 5. 000 Din. ili 20. 000 Kruna.

Velika zasluga ide u tome Crkvenoga tutora Andriju Malčića koji imade volju za sve što je lijepo i dobro za crkvu. Za njegovog tutorovanja podignuta je ograda oko crkve sa željeznim giterom, te ovaj Bogu na slavu Oltar, pa i pod. (ako je – vidi se – jer do danas su bile cigle – opeka)

Na lijevoj strani crkve je sakristija koja je građena iste godine u maju (svibnju). Škola je odstupila jedan komadić zemljišta od dvorišta za sakristiju.

Učiteljem je bio učitelj Luka Josipović koji je doselio ovamo iz Garčina, rodom je iz Koritne. Navedeni je učitelj i orguljaš u crkvi.

Doselio je godine 1.926. koncem marta, a kako će dugo ovdje ostati i koliko će živjeti  – to samo jedini Bog Svemogući znade, kojemu čast i slava po sve vijeke vijekova

            – Amen –

Vuka, 4. kolovoza, godine Gospodnje 1.927.

Ove je retke napisao Luka Josipović.”

Na kraju samo da napomenem kako je u novi oltar župne crkve u Vuki također postavljen sličan spomen-spis, kako sam na neki način sudjelovao u njegovj izradi, nekom drugom prilikom objavit ćemo što smo to mi napisali svojim potomcima.

.