STJEPAN DVORŽAK, LEGENDARNI ŠIROKOPOLJAČKI UČITELJ

Objavljeno: 23. 03. 2015.


PODIJELI:

dvor

Točno prije 110 godina u Široko Polje je došao legendarni širokopoljački učitelj Stjepan Dvoržak.

Rijetki su učitelji koji su proveli cijeli svoj radni vijek u jednom mjestu i ostavili tako dubok trag na svoj rad i boravak kao što je to Stjepan Dvoržak, učitelj u Širokom Polju.

Još i danas, nakon 75 godina, otkako je otišao iz sela i 41. godine od njegove smrti, živa su sjećanja na njega, ne samo među starijima, nego i mlađi ga se sjećaju, po pričanju svojih roditelja, djedova i baka.

Stjepan Dvoržak rodom je iz Like. Svoj učiteljski rad započeo je prije Prvog svjetskog rata u Kondriću (ili  Majaru) 1904. godine, a iduće 1905. godine dolazi u Široko Polje i tu ostaje do umirovljenja 1940. godine, dakle cijeli radni vijek. Posljednje razdoblje svoga života tj. mirovinu provodi u Đakovu. Doživio je duboku starost i umro je 1974. godine, sahranjen je u Đakovu.

Po čemu je učitelj Dvoržak posebno značajan da ga se toliko ističe između svih učitelja, koji su radili u Širokom Polju? Svakako treba istaći na prvom mjestu to što je dugo živio i radio u našem selu, pa je bio učitelj trima generacijama đaka (djedovi, roditelji i unuci). Dakle gotovo svi su bili njegovi učenici. Drugo, isticao se kao posebna osoba. Uvijek je bio besprijekorno odjeven u učionici, a i kada se kretao selom. Uspostavio je kontakt suradnje i suživota sa svima, no pri tome je zadržavao izvjesnu distancu, pa su mještani prema njemu gajili poštovanje, a i imali neki respekt.

Posebnu pažnju posvećivao je pisanju. Budući da je on imao krasan rukopis, tražio je da i učenici lijepo i uredno pišu. Za nenaučeno ili nenapisanu zadaću ostavljao je pojedince nakon nastave u kazni (zatvor ili rešt, a često je primjenjivao i fizičke kazne – šibanje. Udaranje šibom po dlanu (packe) je bilo za manje kazne, dok je "šibanje po turu" bilo za veće greške u učenju ili ponašanju. Često je vodio učenike na izlete i učenje u prirodi. U školskom rasadniku učenike je učio saditi voćke, cijepiti, obrezivati i čistiti od štetočina. S odraslim seljanima je dogovarao i propagirao sadnju voćaka, jer u našem selu voćarstvo nije bilo razvijeno. Njegovom zaslugom su pčelari napuštali stari način pčelarenja u košnicama – pletarama i uvodili košnice s pokretnim saćem, odvojenim medištem od plodišta, pa se više nije moralo gušiti pčele da se dođe do meda, već su uvedene vrcaljke za vađenje meda. Posebna ljubav mu je lov, imao je puno pušaka i lovačkog pribora, te pse jazavčare Azora i Lolu, dok je u  hodniku imao mali lovački muzej, kasnije ga je osnovao u Đakovu. Osim toga osnovao je današnje Lovačko društvo u Širokom Polju 1905. godine. 

Tekst: pok. Franjo Lajoš (profesor)

Ovo je crtica iz života Stjepana Dvoržaka, učitelja koji je Široko Polje prihvatio kao svoje.