U ŠIROKOM POLJU NIKADA SE NIJE ORALO KRAVAMA

Objavljeno: 12. 07. 2015.


PODIJELI:

staresijačice

Prema sjećanjima starijih ljudi u Širokom Polju nije se oralo s kravama, ili bar jako rijetko.

plugstariIpak se u našem selu nešto kasnije upotrebljavalo krave za vuču. Tomo Žužić je pred početak II. svjetskog rata doselio se iz Zagorja i on je orao s kravama. Susjedno selo Kuševac su naseljavali za vrijeme NDH (1941-1945.) Zagorci i oni su gotovo svi za vuču upotrebljavali krave. Kao plug tako su i drljaca i valjak ranije bili samo od drveta-drveni, da bi se kasnije također modernizirali-drljaca najprije s drvenim klinovima (šiljcima), a kasnije sa željeznim, pa još kasnije potpuno željezna. U početko su drljače imale samo jedno krilo a kasnije dva, a željezne i tri krila.
Valjak je bio uglavnom drveni. Rijetko je bilo vidjeti željezne valjke. Sjetva se obavljala u početku ručno, a kasnije strojno – sijačicama. Sijač je u posebnu vreću ili torbu natresao 15-20 kg sjemena (kolko je mogao nositi dok sije), objesio ju je spretno preko ramena i lijevom rukom držao otvor vreće, a desnom šakom zagrabio zrnje i razbacivao široko ispred sebe; kod svakog koraka novo bacanje. Bilo je to pravo malo umijeće – ručno sijati.
Ako je ravnomjerno razbacivao, to se vidjelo, kad je usjev zazelenio. Veliki napredak i pomoć seljacima su bile novopridošle sijačice – posebno za pšenicu, zob, raž i ječam, a posebno za kukuruz (kao i danas). Sve te plugove drljače i valjke još se može nači po našim seoskim dvorištima gdje trunu i nestaju u zaborav. Još bismo ih mogli spasiti, smjestiti na neko prikladno mjesto i pružiti djeci kao zorno pomagalo kada uče u školi: Od motike, srpa i drvenog pluga do traktora. I odraslima bi bilo drago promatrati te eksponate u maloj širokopoljačkoj etnografskoj zbirci.

Tekst: pok. Franjo Lajoš /Lipa br. 1, 2006. godine/, foto: Portal Široko Polje