Konjogojska udruga Široko Polje

Lipicanci su nekako oduvijek bili zastupljeni u Širokom Polju, kako u težačkim poslovima tako i u svatovskim i drugim svečanostima. Prije drugog svjetskog rata društveni život u Širokom Polju je počeo dobivati jednu organiziranu dimenziju, i osnivaju se pojedina društva kao što je nogometni klub, vatrogasno društvo, hrvatska čitaonica, bila je tada i muška pjevačka skupina, također postojali su i ogranci političkih stranaka, najjača tada je bila HSS, među svim ostalim je 1937. godine u proljeće osnovana i Konjogojska udruga Široko Polje. Inicijatori ove udruge su bili Šokci premda je tada živio i jedan broj njemačkih obitelji u selu, dio Švaba koji su imali bolje konje bili su uključeni u rad udruge. Šokci su imali većinom  lipicance, a Švabe su imale osim lipicanaca i noniuse. Uprava tadašnje novoosnovane Konjogojske udruge bila je u sljedećem sastavu: predsjednik je bio Stanko Džambić ( Ivankov ), Stanko Blažeković, Nikola Mandić, Tomo Starčević, Marko Starčević, Mijo Janjušić, i ostali za koje sada nemamo točne podatke. Tada je u selu bilo 7 pastuha što privatnih, a što iz ergele Kutjevo. U to vrijeme je u udrugu došao pastuh iz Đakovačke ergele u zakup na šest godina pod imenom Favori Krabe. Kobile su bile uglavnom iz domaćeg uzgoja, samo su neki imali konje iz ergela, kao npr. Stanko Blažeković koji je imao kobilu Fanu iz Biskupijske ergele.
U to vrijeme su se često održavale izložbe konja, u raznim mjestima, kao što su Đakovo, Donji Miholjac, Našice, Zagreb. Izložbe su bile stimulativne iz razloga što su nagrade za najboljeg konja bile dosta visoke, npr. za kobile je prva nagrada bila 6 zlatnih dukata, za omice tj. mlade konje do tri godine prva nagrada je bila 3 zlatna dukata. Putovalo se tada na izložbe u bliža mjesta u zapregama, a na udaljenija vlakom, kao što je npr. odlazak na izložbu u Zagreb. Širokopoljci su imali zaprežna kola i njima su uvijek putovali, jedino je Gabrić imao fijaker. Drugi svjetski rat je također na određeni način utjecao na okolnosti uzgoja konja lipicanaca u Širokom Polju. Svaka vojska je u svojim pohodima i prolazima kroz određena mjesta uzimala i pljačkala, malo koji su otkupljivali određene potrepštine. Tako su njemačke postrojbe za potrebe ratovanja otkupljivale konje i zaprežna kola i u Širokom Polju od mještana, a bilo je i prisilnog odvođenja konja pa i krađa.
 U to vrijeme službu kotarskog i vlastelinskog veterinara je obavljao poznati veterinar dr. Stjepan Romić. On je svojim autoritetom često puta utjecao na način da je odbijao Njemačkoj vojsci ustupiti kobile i pastuhe iz Konjogojske udruge Široko Polje, njegova riječ je vrijedila i mnogi su konji bili spašeni od odlaska na front. Na isti način su bili spašavani konji iz Gorjana,
Tomašanaca i Vuke jer je dr. Romić pod izlikom da su i konji iz tih sela dio Konjogojske udruge Široko Polje bili oslobođeni odlaska na front, stvar se odvijala usmeno bez dokumenata jer jedino je registrirana bila Konjogojska udruga Široko Polje. U to vrijeme su postojale brojne ergele ali konjogojskih udruga je bilo vrlo malo, jedna od rijetkih u Slavoniji i Baranji u to doba je bila Konjogojska udruga Široko Polje. Tada je Konjogojska udruga Široko Polje imala i svoj žig kojim su konji obilježavani, a koji je sadržavao početna slova u nazivu sela Š P . Pred kraj drugog svjetskog rata situacija je po  pitanju odvođenja konja bila puno gora, jer su partizani prisilno odvodili dobre konje iz štala naših mještana, a ostavljali izmorene konje koje su iscrpili na frontovima i od tih konja više nije bilo puno koristi.

Početkom  50-ih godina prošloga stoljeća počinju se osnivati još neke konjogojske udruge u susjednim selima kao što su Gorjani, Semeljci, Selci Đakovački, da bi se malo kasnije osnovala zajednička Konjogojska udruga Đakovština 1952. godine.

                                             ( Podatke za ovaj tekst dao je Tuno Mandić)

U zadnjih nekoliko godina u Širokom Polju je porastao interes za uzgoj konja, tako su se i stvorili uvjeti za osnivanje konjogojske udruge. Glavni akteri ovih događanja su ujedno i vlasnici konja lipicanske pasmine, koji se često mogu vidjeti na ulicama Širokog Polja sa svojim ljubimcima, bilo u zapregama ili kao jahači. Također često odlaze u druga mjesta kao sudionici raznih manifestacija i na taj način predstavljaju svoje selo. Do ove 2010. godine svi aktivni sudionici ovih događanja su bili članovi Konjogojske udruge Đakovština. 

Inicijatori i osnivači Konjogojske udruge Široko Polje su: Pero Blažeković, Tomislav Đambić, Nikola Lasić, Domagoj Medovka, Đuro Nađ, Josip Nađ, Darko Pek. Osnivačka skupština održana je 6. svibnja 2010. godine u prostoriji mjesnog ureda u Širokom Polju.

Osnovni ciljevi udruge su zajednički rad na usavršavanju uzgoja konja lipicanske pasmine, organiziranje vlastitih manifestacija, nastupi u drugim mjestima u okruženju, edukacija u konjičkom sportu i ostali.

Prepoznatljivi znak udruge je konj u kasu s lijeva na desno sa natpisom udruge.

Godina 2011. sigurno će biti zapisana kao jedna od najznačajnijih za širokopoljačko konjogojstvo. Naime spomenute godine konačno je KU Široko Polje dobila prostor na kojem će moći sagraditi svoje gnijezdo. Jedan od najneuglednijih prostora u selu, tzv. “Vrtlog”, iz dana u dan poprimao je neke druge obrise, tone i tone zemlje neumorno su konjogjci nasipali.

Izgradnjom drvenih prostorija 2014. godine, te originalnog drvenog čardaka 2016. godine ulaz u Široko Polje iz smjera Jurjevca od najneuglednijeg, postao je možda i najljepši prostor u selu.

 

Predsjednik: Nikica Kajzer

Dopredsjednici: Pero Blažeković i Ivan Mandić

Tajnik: Ivica Sklizović

Blagajnik: Željko Šušak

Radno predsjedništvo: Nikica Kajzer, Željko Šušak, Ivica Sklizović

Verifikacijska komisija: Matea Bošnjaković, Stjepan Džambić i Josip Pavlović