VUKOVAROM OBILJEŽENI, HVALA I NAKLON DO PODA!

Objavljeno: 24. 02. 2017.


PODIJELI:

Svečana premijera dokumentarnog filma “Vukovarom obilježeni” – prigodom  25-te obljetnice odlaska đakovačkih dragovoljaca u Vukovar održana je večeras (četvrtak) u prepunom Hrvatskom domu u Đakovu.

Ideju za snimanje filma dao je Mirko Ćurić, koji je i napisao scenarij u suradnji sa Suzanom Župan.

Film je snimio i režirao Zlatko Mesić, autor glazbe je Dario Baletić, a naratorica je Vesna Kaselj.

Glavni pokrovitelj filma je Ministarstvo branitelja.

Pokrovitelji filma su: Grad Đakovo i gradonačelnik Zoran Vinković, Đakovačko-osječka nadbiskupija, Univerzal, Đakovački vodovod, Cesting, SLA Ante Perić i Libro.

Prepuni Hrvatski dom, gdje ni šibica više nije mogla stati, u tišini prepunoj emocija svjedočio je do sada neispričanoj priči o najhrabrijima među nama, ili kako je večeras rečeno “možda i ludo hrabrima i beskompromisnima”.

“Glavni krivac” za izuzetan dokument najsvjetlijih trenutaka novije hrvatske povijesti Mirko Ćurić, o 46-orici đakovačkih dragovoljaca je rekao: “Oni su bili ti koji su otišli tamo gdje je najteže i koji su dali veliki prinos da bismo danas imali slobodnu i neovisnu Republiku Hrvatsku”.

Zašto se film zove “Vukovarom obilježeni”, Ćurić kaže: “Onog časa 26. rujna, kada su ovi dečki sjeli u taj autobus, otišli kukuruznim putem, njih u ovom našem gradu i dalje nitko ne pozna drugačije osim kao Vukovarce. Vukovar je obilježio njihove živote, oni su Vukovarom obilježeni, ali na onaj plemeniti divan način. Nadam se da smo se ovim filmom makar malo odužili za ono što su dali za našu domovinu.”

Dolaskom u Vukovar Đakovčani su imali vatreno krštenje dva dana nakon dolaska na Sajmištu.

“U Vukovaru se tih dana krvlju, jaucima, ranama, prekinutom mladošću, ispisivala povijest.”

Prisutni u đakovačkom Hrvatskom domu s neskrivenim divljenjem slušali su o nevjerojatnoj hrabrosti njihovih sugrađana,  o odlasku u opkoljeni Vukovar, o borbama prsa o prsa, ranjavanjima, na žalost bilo je i onih koji se nisu vratili živi – ono najdragocjenije dali su za Domovinu.

Nakon pada Grada heroja 14 Đakovčana završilo je u srbijanskim konclogorima.

“Iako su im u zatočeništvu sustavno pokušali ubiti vjeru i nadu da će ikada više vidjeti svoju domovinu, svoje najmilije, da će ikada više biti slobodni ljudi i živjeti životom dostojnim čovjeka.. Razmjena u Nemetinu pokazala je da ih Hrvatska nije zaboravila, a posebno ih nisu zaboravili njihovi najmiliji.”

Nakon Vukovara ponovno su Đakovčani okupili svoju postrojbu i borili se na vinkovačkom ratištu i kao dobrovoljci u bosanskoj Posavini.

“Pravo priznanje za svoje herojstvo nikada nisu dobili. U ratu su bili prvi, najhrabriji, možda i ludo hrabri i beskompromisni, ali u miru su ih mnogi manje zaslužni gurnuli u stranu, uskratili im puno toga što im po herojstvu i žrtvi za Hrvatsku pripada.”

Na kraju kada njihov put prikažemo brojkama: 39-orica su ostala živa, od preživjelih 35 ih je bilo ranjeno, 14-orica su preživjela strahote konclogora, a 24 su se uspjela probiti kroz srpske crte obrane nakon pada grada i vratiti kući u proboju.

Vukovarom obilježeni, hvala i naklon do poda!