ŽELJEZNIČKA STANICA – ŠIROKOPOLJAČKA ŽILA KUCAVICA VIŠE NE KUCA

Objavljeno: 18. 01. 2016.


PODIJELI:

željeznnasl

Prije 100-tinjak godina (točnije 1905. godine) izgrađena je željeznička pruga Vrpolje – Đakovo – Osijek.

željst (4)Pruga je građena za vrijeme Austro-Ugarske koja je jako pazila da državne građevine, a osobito ceste i željezničke pruge budu napravljene kvalitetno i za tadašnje prilike pod visokim standardima.

Na Portalu je već bio članak o nadmetanju Semeljaca i Širokog Polja kako bi privukli što bliže selu trasu željezničke pruge. Pošto je došlo do svojevrsne pat pozicije odlučeno je da trasa pruge ide između dva sela na jednakoj udaljenosti, odnosno sadašnjom trasom.

Kao što je rečeno pruga je pravljena kvalitetno i pod velikim kontrolama carske inspekcije, ali na isto takav način pravljeni su i prateći objekti, kao što su željezničke stanice i sve što je tada bilo potrebno za jednu takvu postaju (wc, šupe, bunari).

Stanica i okoliš oko nje morali su se održavati da budu stalno čisti i uredni, za što su bili zaduženi stalni radnici na stanici (skretničar i prometnik).

željst (12)Bunari na stanici imali su dvojaku ulogu, osim za ljudsku upotrebu, glavna zadaća im je bila snabdijevanje parnih lokomotiva vodom.

Prolaskom željezničke pruge i izgradnjom stanice stvorila se potreba i za radnom snagom, tako su između ostalog Širokopoljčani profitirali i ekonomski. Jer ne treba zaboraviti da su svojevremeno PIK Đakovo, Šumarija i Željeznica hranili više od pola Širokog Polja.

Osim toga selo je od tada bilo prometno povezano, npr. osim zaprežnim kolima u Đakovo se išlo pješice, više ni Osijek nije bio tako daleko.

Nije samo putnički promet išao kroz našu stanicu, dapače, seljaci su ljetinu predavali upravo na stanici, gdje se dalje teretnim vagonima odvozilo do odredišta. Relativna blizina željezničke stanice dala je itekakvu prednost seljanima u odnosu na sela koja su bila zapadnije od Širokog Polja. Dok Širokopoljčani odvezu robe kolima 2-3 puta na dan, ostali uspiju jednom uz veliku muku.

Naime, selima u zaleđu: Punitovcima, Tomašancima, Jurjevcu, Josipovcu, Krndiji (tada velikom selu)… željeznička stanica Semeljci-Široko Polje (tako se službeno zvala) također je bila najbliža opcija prometne povezanosti, kako za putnički promet, ali osobito za transport seljačkih proizvoda.

Vožnja kroz slavonsko jesensko blato punim zaprežnim kolima od Širokog Polja do željezničke stanice, blagodat je, kada si predočimo da su ostali imali nekoliko puta dužu dionicu, ne popločanu nego gazeći slavonsko blato.

Tako je Kolodvorska ulica preko noći postala “magistrala” za sjeverozapadni dio Đakovštine.

željst (16)Željeznička stanica je u pravom smislu bila “žila kucavica” našeg kraja, jer ne treba smetnuti s uma, sela sa semeljačke strane također su imala istovjetne potrebe.

Protok toliko “čeljadi” na jednom mjestu, kao reakciju uvijek bi izazvalo otvaranje gostionice, tako je bilo i na našoj stanici. Ubrzo je otvorena gostionica.

Izgradnjom ceste kroz selo, željeznička stanica gubi značenje. Do Domovinskog rata bilo je još rijetkih putnika koji su ušli ili izašli na njoj, dok sada više nitko ne čeka vlak na stanici SEMELJCI-ŠIROKO POLJE.

Ništa nije napisano o ljudima koji su radili kao stalno osoblje na stanici, kako su se zvali, jesu li imali obitelj, djecu…

O tome jednom drugom prilikom.

« 1 od 14 »

.