Župnik župe Svih svetih potvrdio vjernicima da je pozitivan – “Budući da me nećete čuti u katedrali šaljem vam svoju propovijed”

Objavljeno: 12. 07. 2020.


PODIJELI:

“Dragi župljani!
Budući da sam već četrnaest dana odsutan zbog koronavirusa i samoizolacije i budući da sam opet pozitivan Gospodin zna što mi treba, pa mi je podario još dva nagradna tjedna molitve, razmatranja, čitanja Svetog Pisma, odmora, tišine i izolacije. Nije li sam Gospodin bio četrdeset dana u pustinji i toliki proroci i sveci. Budući da me nećete čuti u katedrali šaljem vam svoju propovijed” – stoji u obraćanju župnika vjernicima na službenim FB stranicama Župa Svih svetih.

U komentarima vjernici izražavaju bezrezervnu podršku župniku i brzo ozdravljenje, prenosimo propovijed župnika župe Svih svetih u cijelosti:

“Uvijek sam zadivljen kad kiša lijepo natopi zemlju bilo u proljeće, ljeti ili u jesen. Nakon kiše sve oživi i zazeleni. Kad je suša, onda se sve suši i širi se pustinja. Zimi kad snijeg padne po žitnim poljima, čuva ih od studeni, a kad se otopi zemlju oplodi. Tko se ne bi divio tom čudu Božje prirode? Prvo čitanje nam kaže: kao što je sjeme čudo, u njemu je tolika snaga, tako je i Riječ Božja čudesna i puna snage. Prorok Izaija piše: Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah. Sjeme posijano u zemlju treba vremena dok izraste i donese plod, obično više mjeseci. Riječ Božja obično treba vremena da donese ploda, ali često djeluje i odmah. Vidim da Gospodin ovih dana u mom srcu obilno sije, možda bude nekog ploda.
Čitam evanđelje o Isusu koji sjede uz more i narodu zbori u prispodobama. Ovaj put je to prispodoba o sijaču. Narod je nagrnuo i rado ga je slušao. On je govorio tako životno, jednostavno, poticajno, svima razumljivo. Uživali su slušajući ga, bili zadivljeni, poneseni. Prispodobe su književna vrsta i njima je Isus obogatio svjetsku književnost kao nitko prije, a ni poslije njega. Današnje prispodoba o sijaču je tim ljudima tako bliska jer su i sami često sijali. Ali pitam se koji bi sijač bio tako rasipan da mu jedno zrno padne uz put, drugo na kamenito tlo, treće u trnje, a tek četvrto na plodno tlo? Isus završava prispodobu: Tko ima uši, neka čuje! Imamo uši, a često ne čujemo, ne razumijemo, zaboravimo što smo čuli i Riječ Božja ne donese ploda. Razloga je puno. Dođem u crkvu, a stotinu misli mi se roji po glavi, stotine planova, poslova… i umjesto da sam s Gospodinom, da ga slušam, ja sam tijelom prisutan, a duhom odsutan. Sveta misa ima dva glavna dijela: službu riječi i euharistijsku služba. Vrhunac sudjelovanja u misi je da se s pričestim. Nažalost ne možemo se svi uvijek pričestiti Kristovim Tijelom, ali se svi možemo pričestiti Riječju Božjom.
Danas je tehnika sjetve uznapredovala. Zrnja se kompjutorski raspoređuju na određeni razmak i dubinu. Ne sije se više ručno, kao u Isusovo vrijeme. Žetva je neusporedivo obilnija i kvalitetnija nego prije pedeset ili dvije tisuće godina. No i sjetva Riječi Božje je danas uznapredovala. Ona mi je lako dostupna u raznim priručnicima, liturgijskim kalendarima, na TV-u, internetu… Imamo ne samo napisanu riječ, nego i tumačenje, imamo sliku u boji, film.. Ima li i ploda više? Pada li ta Riječ na plodne tlo ili u trnje? Da li mi je stalo do Božje riječi onoliko koliko je rataru stalo do sjemena? Hvala Bogu da ima puno naših župljana koji svakodnevno nastoje biti na misi i pozorno slušaju Božju riječ, a lijepi broj župljana svakodnevno kod kuće i razmatra Božju riječ. A ona je puna Božjeg Duha. Bog nam po njoj neprestano progovara, daje odgovore na moja životna pitanja, potiče me, liječi rane… Svatko tko je odlučio slijediti Isusa mora odvojiti vrijeme za čitanje Svetog pisma. Čitanje Svetog pisma nazivam moljenje Svetog pisma ili slušanje Isusa kroz Sveto pismo. Božja je Riječ svjetiljka životu i svjetlo našem putu. Sv. Augustin je znao reći da je nepoznavanje Svetog pisma nepoznavanje samoga Gospodina Isusa. Isusa možemo ljubiti samo ako ga poznajemo?
Kada vjernik čita Sveto pismo, imat će iskustvo da mu Isus govori kroz te riječi, upozorava ga na grijehe, savjetuje ga o putu Gospodnjem, osnažuje ga Duhom.
Papa Franjo se prisjetio kako je netko jednom rekao: „Što bi se dogodilo kada bismo se prema Bibliji odnosili kao prema svojem mobitelu? Kada bismo je uvijek nosili sa sobom? Ako bismo se vraćali natrag po nju kada bismo je zaboravili? Kada bismo je otvarali više puta dnevno? Kada bismo Božje poruke u Bibliji čitali kao što čitamo poruke na mobitelu… Kada bismo Božju Riječ uvijek imali u srcu, nikakva nas napast ne bi mogla udaljiti od Boga i nikakva nas zapreka ne bi mogla odvratiti od puta dobra; znali bismo nadvladati svakodnevna šaputanja zla koje je u nama i izvan nas; bili bismo sposobniji živjeti uskrsli život po Duhu, prihvaćajući i ljubeći svoju braću, posebno one najranjivije i najpotrebitije, pa čak i naše neprijatelje. Kad se udaljimo od Boga i oglušimo se na njegovu riječ, postajemo nevjerni katolici, čak i „bezbožni katolici“. Ako se pak ne sluša Božji glas, onda se slušaju drugi glasovi. Uporno zatvarajući ušiju, postajemo gluhi na Božju riječ.

Vaš župnik, Tomislav”

(Foto: FB stranica Župa Svih svetih)